cime prijeti globalizacija
Amer Dzihana | Novi Horizonti br/str. 24 O opasnostima koje val globalizacije nanosi sve je potrebnije govoriti jer cinjenice govore da je današnja globalizacija uveliko neregulirana, tako da donosi koristi onima koji su krenuli sa najboljih startnih pozicija, a to je samo nekolicina zemalja u svijetu. Ako se i govori o nekoj regulaciji onda je i ona, gotovo u pravilu, uredena prema diktatu onih koji su stvarni subjekti globalizacije. Zakon o autorskim pravima, u tom kontekstu, s pravom se smatra novim sredstvom imperijalizma koje bogata društva nikada nisu prihvatila na vlastitom tlu u vrijeme svog razvoja, ali koje sada namjeravaju da koriste da bi zaštitile svoje korporacije u zemljama u razvoju tako što, na primjer, uništavaju farmaceutsku industriju siromašnih zemalja – i, “slucajno”, blokiraju tehnološke inovacije, kao što su unapredenje proizvodnih procesa patentiranih proizvoda koje tradicionalni patentni režimi dozvoljavaju.'1 Ista stvar je i sa takozvanim 'kulturnim industrijama'. O tome Rolend Lorimer kaže: 'Pošto su piratsvo prerasle, SAD, kao država, najaktivnije nastoje da ga suzbiju, dok je Velika Britanija tek korak iza. Zbog toga što obje zemlje imaju odlicnu poziciju na svjetskom tržištu današnjice, obje favoriziraju poslovanje kulturnih industrija, pa i izdavaštva, po zakonima slobodnog tržišta. Manje zemlje, pogovotu one u razvoju, rizikuju da budu potopljene na planu kulture, ukoliko se pridržavaju takvih pravila.'2
Prvo osjetljivo pitanje u vezi sa globalnom komunikacijom i kulturom malih naroda jeste pitanje koncentracije komunikacijskih medija. Noam comski se s pravom pita o tome da li 'koncentrisanje komunikacija u bilo cijim rukama (a narocito stranim) povlaci ozbiljna pitanja o smislenoj demokraciji ?'3 Statisticki podaci jasno svjedoce o strateškoj nepovoljnosti položaja nerazvijenog svijeta. 'Od 205 država, koliko ih je bilo 1980. godine, svega 114 je imalo svoju informativnu agenciju, od cega ih je 77 bilo locirano u Evropi. cetri petine svih informacija koje se distribuiraju mas-medijima plasiraju najvece americke, engleske, francuske i njemacke agencije. Americke agencije UPI i AP daju polovinu svjetskih informacija, te 75 posto vijesti iz inostranstva koje koriste mediji u Južnoj Americi'4 Ista stvar je i sa izdavaštvom. ' Na SAD i Zapadnu Evropu otpada 65 posto objavljenih knjiga. Oko 98 posto naucne literature štampa se na svega šest jezika, od cega 60 posto na engleskom, 11 posto na njemackom, 9 posto na francuskom.'5 U podrucju filma situacija je još nepovoljnija za nerazvijene, jer filmski projekti iziskuju velike kolicine novca. 'U 1987. godini cetri petine TV-programa distibuiranih širom svijeta bili su americkog porijekla, vrijedili su 1.200 miliona dolara, od ukupno 1.500 miliona kolika je bila cijena ukupne svjetske produkcije.'6 Takav raspored snaga na polju komunikacija cini proces medunarodnog komuniciranja jednosmjernim i uveliko otežava malim narodima da vrijednosti svoje kulture prezentuju na odgovarajuci nacin. 'Neravnopravnosti u protoku informacija danas nisu ogranicene samo na protok vijesti. One uticu i na prikupljane i rasturanje podataka neophodnih za naucna istraživanja, komercijalne inovacije, trgovinske odnose, korištenje prirodnih bogatstava, vojne potrebe, itd. Rijec je o neravnopravnosti posjedovanja strategijske informacije bitne za definiranje politike i ekonomije.'7
Muhamed Nuhic piše o ataku globalnih komunikacijskih mreža na lokalnu zajednicu kao stvarnu zajednicu života. 'Dva su paralelna smjera tog djelovanja: razaranje autarhicne strukture; revalorizacija njenih vrijednosti samjeravanjem sa vrijednostima drugih; otvaranje covjekovih vidika; razbijanje raznovrsnih blokada i izolacija, itd.'8- što se ubraja u pozitivne efekte. ' Drugi smjer djelovanja mundijalizacije je: razaranje 'stvarne zajednice života'- one u kojoj covjek može da 'sa punim pravom kaže - JA',…, ugrožavanje suvereniteta i deteritorijalizacija; potiskivanje lokalne kulture kao cinioca identiteta, itd.' Zatim ' globalne mreže, kao i mundijalizacija uopce, namecu problem identiteta u svoj njegovoj silini', a 'ugrožavanje ovih elemenata identiteta, kolektivnog i individualnog, uz sve drugo što dezintegrira covjekovu licnost, pocev od posjedovanja, odnosno borbe za posjedovanje, generira svijest o obešcovjecenju - covjek u sebi sve manje vidi i osjeca covjeka i, sljedstveno tome, ne vidi covjeka ni u drugom.'9
Medutim, iako 'postoji snažno liberalno uvjerenje da su ljudi širom svijeta slicni ispod površine, te da ce veca komunikacija izmedu njih donijeti dublje medusobno razumijevanje i saradnju, u mnogim primjerima, nažalost ova bliskost porada prije prezir nego simpatije.'12Baš ta komunikacijska tehnologija koja je glavni motor globalizacije, porada i svijest o vlastitim vrijednostima jer 'sam proces univerzalizacije osnovnih institucija upucuje ljude ka tome da cuvaju one elemente po kojima se razlikuju od drugih.'13 Tako dolazimo do pomalo paradoksalne situacije da tekuci proces globalizacije, kome još ne vidimo kraja, nakon što je pokrenuo procese za koje se mislilo da vode stapanju i izjednacavanju, cim je zagrebao malo dublje, ispod površine, pokrenuo je sasvim suprotne procese, snaženja identiteta civilizacija, kultura, država (nacija) i regija. Sve to iznova potvrduje da se o globalizaciji ne može govoriti u kategorijama crno-bijelo, ali i svjedoci da mali narodi nužno ne moraju biti samo objekti globalizacije.
(nastavice se inša-Allah)
Nedostatak strategijske informacije
Prvo osjetljivo pitanje u vezi sa globalnom komunikacijom i kulturom malih naroda jeste pitanje koncentracije komunikacijskih medija. Noam comski se s pravom pita o tome da li 'koncentrisanje komunikacija u bilo cijim rukama (a narocito stranim) povlaci ozbiljna pitanja o smislenoj demokraciji ?'3 Statisticki podaci jasno svjedoce o strateškoj nepovoljnosti položaja nerazvijenog svijeta. 'Od 205 država, koliko ih je bilo 1980. godine, svega 114 je imalo svoju informativnu agenciju, od cega ih je 77 bilo locirano u Evropi. cetri petine svih informacija koje se distribuiraju mas-medijima plasiraju najvece americke, engleske, francuske i njemacke agencije. Americke agencije UPI i AP daju polovinu svjetskih informacija, te 75 posto vijesti iz inostranstva koje koriste mediji u Južnoj Americi'4 Ista stvar je i sa izdavaštvom. ' Na SAD i Zapadnu Evropu otpada 65 posto objavljenih knjiga. Oko 98 posto naucne literature štampa se na svega šest jezika, od cega 60 posto na engleskom, 11 posto na njemackom, 9 posto na francuskom.'5 U podrucju filma situacija je još nepovoljnija za nerazvijene, jer filmski projekti iziskuju velike kolicine novca. 'U 1987. godini cetri petine TV-programa distibuiranih širom svijeta bili su americkog porijekla, vrijedili su 1.200 miliona dolara, od ukupno 1.500 miliona kolika je bila cijena ukupne svjetske produkcije.'6 Takav raspored snaga na polju komunikacija cini proces medunarodnog komuniciranja jednosmjernim i uveliko otežava malim narodima da vrijednosti svoje kulture prezentuju na odgovarajuci nacin. 'Neravnopravnosti u protoku informacija danas nisu ogranicene samo na protok vijesti. One uticu i na prikupljane i rasturanje podataka neophodnih za naucna istraživanja, komercijalne inovacije, trgovinske odnose, korištenje prirodnih bogatstava, vojne potrebe, itd. Rijec je o neravnopravnosti posjedovanja strategijske informacije bitne za definiranje politike i ekonomije.'7
Komunikacijska globalizacija i mali narodi
Muhamed Nuhic piše o ataku globalnih komunikacijskih mreža na lokalnu zajednicu kao stvarnu zajednicu života. 'Dva su paralelna smjera tog djelovanja: razaranje autarhicne strukture; revalorizacija njenih vrijednosti samjeravanjem sa vrijednostima drugih; otvaranje covjekovih vidika; razbijanje raznovrsnih blokada i izolacija, itd.'8- što se ubraja u pozitivne efekte. ' Drugi smjer djelovanja mundijalizacije je: razaranje 'stvarne zajednice života'- one u kojoj covjek može da 'sa punim pravom kaže - JA',…, ugrožavanje suvereniteta i deteritorijalizacija; potiskivanje lokalne kulture kao cinioca identiteta, itd.' Zatim ' globalne mreže, kao i mundijalizacija uopce, namecu problem identiteta u svoj njegovoj silini', a 'ugrožavanje ovih elemenata identiteta, kolektivnog i individualnog, uz sve drugo što dezintegrira covjekovu licnost, pocev od posjedovanja, odnosno borbe za posjedovanje, generira svijest o obešcovjecenju - covjek u sebi sve manje vidi i osjeca covjeka i, sljedstveno tome, ne vidi covjeka ni u drugom.'9
France Vreg primjecuje da 'civilno društvo, koje traži svoju egzistenciju u autonomiji, sve više gubi svoj identitet i mogucnost autonomne samouprave vlastitih institucija koje je skoro u potpunosti uzurpirala država.'10Danas civilnom društvu gotovo podjednaku prijetnju predstavljaju i velike medunarodne medijske kompanije svojim uplitanjem i dominacijom u domacim komunikacijskim procesima.
Aktuelizirano je i pitanje jezika jer 'jezik nije samo nosilac i prenosilac poruke. On je poruka…sredstvo materijalizacije misli i transparencije njihove stvaralacke prakse. A jezik je sredstvo povezivanja i integracije i, istovremeno i dezintegracije - cemu doprinose globalne mreže, sredstvo integracije svjetske komunikacijske zajednice, ali i utapanja 'stvarnih zajednica' života u jedan amalgam u kojem se ne mogu prepoznati ni ta zajednica ni stvarni covjek.'11
Medutim, iako 'postoji snažno liberalno uvjerenje da su ljudi širom svijeta slicni ispod površine, te da ce veca komunikacija izmedu njih donijeti dublje medusobno razumijevanje i saradnju, u mnogim primjerima, nažalost ova bliskost porada prije prezir nego simpatije.'12Baš ta komunikacijska tehnologija koja je glavni motor globalizacije, porada i svijest o vlastitim vrijednostima jer 'sam proces univerzalizacije osnovnih institucija upucuje ljude ka tome da cuvaju one elemente po kojima se razlikuju od drugih.'13 Tako dolazimo do pomalo paradoksalne situacije da tekuci proces globalizacije, kome još ne vidimo kraja, nakon što je pokrenuo procese za koje se mislilo da vode stapanju i izjednacavanju, cim je zagrebao malo dublje, ispod površine, pokrenuo je sasvim suprotne procese, snaženja identiteta civilizacija, kultura, država (nacija) i regija. Sve to iznova potvrduje da se o globalizaciji ne može govoriti u kategorijama crno-bijelo, ali i svjedoci da mali narodi nužno ne moraju biti samo objekti globalizacije.
(nastavice se inša-Allah)
(sura Et-Tewba 111. ajet)